Postojimo kao paralelne linije koje se nikada ne bi susrele da nije tog dana kada iznenada postajemo samo jedna.. Blizu smo Vaskrsu, trenutku velike radosti i velikog blagoslova koji jeste najdublja čežnja našeg bića.. Nek se dogodi u srcu našeg srca, i neka mu to ostane prebivalište.. Jednom kada taj blagoslov i zaslužimo bićemo spremni da nestanemo u nedostižnom..
Нема коментара:
Постави коментар