Neizreciva je ova živa tišina.. Sjedinjavajući dve duše ona komunicira ne čineći ništa.. Ništa ne govori, ništa ne čuje, ali se plamen prenosi., počinje komunikacija sa izvorom i potraga za semenom u sopstvenom biću.. Gde god da naiđete na živu tišinu, pijte iz tog izvora.. Zaista, to je sjajan poklon života!
петак, 27. април 2012.
уторак, 24. април 2012.
Srce, na korak od bića
Pitala sam se često zašto se za neke ljude kaže da su glava porodice, glava kuće, glava preduzeća, katedre.. zašto 'glava' a ne 'duša'., duša katedre za filozofiju, na primer.. To bi bilo bliže istini, pogodilo bi suštinu.. ali sve mi se više čini da je društvo podeljeno na glave i na ruke. Srca, međutim nigde nema, nikoga ne zovu 'srce':-) ipak, neverovatan je taj osećaj uzbune koji nam se katkad javi u srcu.. srce nije ni hrišćansko, ni islamsko, ni hinduističko.. ono je prosto ~ srce.. oduvek i još uvek naše. Mislim da bi put od glave do srca mogao biti najveći evolucijski skok za čoveka.. samo na korak od srca do bića.. Nakon takvog hodočašća svi bismo bili doma!
недеља, 22. април 2012.
Talas
Talas.. posvećen i nadahnut peskom uzdići će se bezbroj puta do sopstvenih visina.. a senzaciju, koju ljudsko oko vidi, pretvoriće u penu, vešto prenoseći s penom Božanski deo sebe.. Ništa više od čiste radosti u tom zagrljaju.. i nista manje od čiste radosti kroz neprekidnost postojanja u tom preplitanju Božanskih partnera..
петак, 20. април 2012.
Poslala sam vetar
Poslala sam vetar.. glasnik tvoga lica., zanjihao se u ritmu tvoga smeha.. uspostavljajući kontakt tvoga tela i deteta u tebi sa majkom zemljom.. Poslala sam vetar, pre tebe da pripremi tvoj put.. I ako ikada vidiš trsku koju povija vetar, oblake crvene, bele, sive.. koji plešu drugačije.. ti samo posmatraj, ne osuđuj, ne zaključuj.. budi kao naučnik u svom unutrašnjem svetu sa laboratorijom u svom umu..Neka tvoje putovanje bude iznad toga, baš kao što je povijanje trske na vetru mnogo više od toga..

среда, 18. април 2012.
Detetu u meni
понедељак, 16. април 2012.
Vaskrs u srcu našeg srca
Postojimo kao paralelne linije koje se nikada ne bi susrele da nije tog dana kada iznenada postajemo samo jedna.. Blizu smo Vaskrsu, trenutku velike radosti i velikog blagoslova koji jeste najdublja čežnja našeg bića.. Nek se dogodi u srcu našeg srca, i neka mu to ostane prebivalište.. Jednom kada taj blagoslov i zaslužimo bićemo spremni da nestanemo u nedostižnom..
Jedro
U noć sa jedrima punim duše, čuvane u grudima balkanskim, poput kakvog dragulja dugo skrivane i od nas samih.. Dragulj koji smo svuda tražili.. i ne znajući za njega.. svuda, samo ne tamo~u sebi.. sačuvasmo od jada, nezadovoljstva i očaja nakon ispraznih traganja.. Samo jedan put vodi do tog rudnika neiscrpnog blaga.. samo jedra okrenuta u tom pravcu darovaće nas mirnim snom kroz saznanje da je dragulj naše pravo biće..
Пријавите се на:
Постови (Atom)